Sve je počelo s knjigom koju nisam mogao pročitati.

Zdravo, ja sam Dott. Prije nego što sam programer, ja sam čitalac.

Za gotovo svaki problem na koji sam naišao u životu, odgovor je već bio negdje u nekoj knjizi. Zato čitam mnogo, stotinu sati godišnje, ponekad dvije stotine.

I stalno se dešavala ista stvar. Zaljubio bih se u knjigu koja nikad nije bila prevedena na moj maternji jezik, kineski. Pa sam radio ono što radi svaki čitalac: čekao sam. Svakih nekoliko mjeseci tražio bih prijevod i ostajao praznih ruku. Većina knjiga se nikad ne prevede, a onih nekoliko sretnih čeka godinama da stigne.

Zato sam izabrao teži put, iako je "lucky" bliže istini. Već sam čitao engleski dovoljno dobro da se snađem. Ali dovoljno dobro ima svoju cijenu: nikad nisam čitao tako brzo na engleskom kao na svom jeziku. Knjiga koju na kineskom pročitam za sedmicu na engleskom mi može uzeti mnogo duže. Vrata su se otvorila, ali cijena ulaznice bila je apsurdna. A ja sam bio jedan od sretnika, ali niko ne bi trebao morati naučiti cijeli jezik samo da bi pročitao knjigu koju voli, ponajmanje sada, kada je vještačka inteligencija prijevod, za sve praktične svrhe, pretvorila u riješen problem.

Mislim da jezik na kojem je knjiga napisana ne bi trebao odlučivati ko je smije čitati.

Zato sam izgradio BookTranslator. Date mu knjigu na jeziku koji ne možete čitati, a on vam vrati cijelu na jeziku koji možete.

Tehnologija je već postojala; neko ju je samo trebao izgraditi. Izgradio sam je za sebe, ali nisam bio jedini koji je čekao.