Sve je počelo s knjigom koju nisam mogao pročitati.

Bok, ja sam Dott. Prije nego što sam programer, ja sam čitatelj.

Za gotovo svaki problem na koji sam naišao u životu odgovor je već ležao u nekoj knjizi. Zato čitam mnogo, stotinu sati godišnje, ponekad dvjesto.

I stalno se događalo isto. Zaljubio bih se u knjigu koja nikad nije bila prevedena na moj materinski jezik, kineski. Pa sam učinio ono što čini svaki čitatelj: čekao sam. Svakih nekoliko mjeseci tražio bih prijevod i ostajao praznih ruku. Većina knjiga uopće nikad ne bude prevedena, a rijetki sretnici stižu tek nakon nekoliko godina.

Zato sam izabrao teži put, iako je "lucky" bliže istini. Engleski sam već čitao dovoljno dobro da se snađem. Ali dovoljno dobro ima svoju cijenu: nikad nisam čitao tako brzo na engleskom kao na svom jeziku. Knjiga koju na kineskom pročitam u tjedan dana može mi na engleskom trajati mnogo dulje. Vrata su se otvorila, ali ulaznica je bila apsurdno skupa. A ja sam bio jedan od sretnika, no nitko ne bi trebao morati naučiti cijeli jezik samo da bi pročitao knjigu koju voli, ponajmanje danas, kada je umjetna inteligencija prijevod, u svakom praktičnom smislu, pretvorila u riješen problem.

Ne mislim da bi jezik na kojem je knjiga napisana trebao odlučivati o tome tko je smije pročitati.

Zato sam izgradio BookTranslator. Date mu knjigu na jeziku koji ne možete pročitati, a on vam je vrati cijelu na jeziku koji možete.

Tehnologija je već postojala; netko ju je samo trebao izgraditi. Izgradio sam je za sebe, ali nisam bio jedini koji je čekao.